Povijest i kultura - Egipat - Kultura

O drevnom Egiptu još uvijek se govori da je bio zemlja mračne magije, zemlja robova, štoviše, najprimitivniji oblik robovlasničkog društva. Za Egipćane se smatra da su vjerovali u životinje, balzamirali svoje mrtve da bi što duže održali njihova tijela, da su imali primitivnu kulturu, okrutan način života, zbog čega se uzimaju kao primjer samog početka civiliziranog razvoja svijeta.

Povijest egipatske civilizacije

Povijest egipatske civilizacije se u mnogo čemu ne uklapa u postojeću znanstvenu shemu o prošlosti svijeta, tako da ovo nije ni prvi ni zadnji primjer krive interpretacije povijesti. Ostaci njezinih impozantnih građevina i danas su tvrd orah mnogim znanstvenicima, jer hramovi, grobnice i piramide, skrivajući svoje tajne, zasjenjuju mnoga dostignuća tehnološkog napretka moderne civilizacije.
Sama kronologija Egipta nije pouzdano utvrđena. Postoji nekoliko službeno prihvaćenih verzija koje nisu utemeljene na konkretnim podacima, nego na kronologiji egipatskih dinastija koju je napisao jedan egipatski svećenik kojeg su Grci nazvali Maneto. Međutim, mi ne znamo jesu li godine koje navodi Maneto imale 365 dana, budući da su Egipćani istovremeno koristili tri različita kalendara.
Službena povijest Egipta počinje oko 4000. g. pr.Kr. i ovo prvo razdoblje naziva se "preddinastičko doba". Nakon toga dolazi "arhajski period" (od 3100. do 2686. g. pr.Kr.), a zatim slijedi "razdoblje uređenog carstva". Za vrijeme Stare, Srednje i Nove države nalazimo tipične karakteristike ove civilizacije. Period koji slijedi nakon toga naziva se "kasno razdoblje" i više ne predstavlja tipični Egipat, već njegovu dekadenciju, te u mnogo čemu njegovu suprotnost.

Karakteristike egipatske kulture i civilizacije

Egipćani su vjerovali da se sve što postoji sastoji od dva dijela: nebeskog, vječnog, nevidljivog s jedne strane i zemaljskog, prolaznog, vidljivog s druge strane. Fizička priroda određenog entiteta je zemaljska kopija Ka, nebeskog dvojnika. Tako je fizički Egipat bio kopija nebeskog i obrnuto. Cjelovitost nekog entiteta ovisi o usklađenosti njegove zemaljske i nebeske prirode. Zbog toga su Egipćani smatrali da zemaljski Egipat treba biti što vjernija slika nebeskog, kako bi njihova zemlja bila mjesto gdje je ostvarena skladna veza između neba i zemlje. Zato je civilizacija Egipta bila izraz njegove kulture inspirirane kompleksnim filozofsko-religijskim sustavom. Stara, Srednja i Nova država čuvaju ovaj kulturni identitet, što je egipatskom čovjeku omogućavalo visok stupanj civiliziranog života. Krajem Nove države, nakon XX. dinastije Ramzesa, ova kultura umire, a zemlja postaje obična velesila tadašnjeg vremena. Pogrešnu sliku o drevnom Egiptu stvorile su knjige s prijelaza stoljeća koje su svoje podatke crpile upravo iz ovog razdoblja dekadencije.
Krajem Nove države, predviđajući smrt kulturnog identiteta Egipta, hijerofanti su uništili ili sakrili sve ono što nije smjelo pasti u profane ruke. Kakvu su budućnost vidjeli, ilustrirat će riječi svećenika Nefertija: "Vidio sam tu zemlju uronjenu u bol i patnju. Sada uspijeva onaj koji nikada ne bi bio uspio. Podiže se oružje za borbu, pošto zemlja živi u neredu. Prave se bakrena koplja da bi se krvlju priskrbio kruh. Ljudi se iskvareno cerekaju. Na pogrebima se ne plače... Svatko napada onog drugog. Pokazujem ti sina preobraćenog u tvog neprijatelja, brata pretvorenog u suparnika. Čovjek ubija svojeg oca... Mržnja vlada među narodima i gradovima. Riječi su srcu poput plamena i ono ne može podržavati ništa što ijedna usta govore... Država je sve manje vrijedna, a njeni su vladari sve brojniji... Sunce se skriva od ljudi."
Za drevne Egipćane kultura se sastojala od četiri osnovna aspekta: znanosti, umjetnosti, politike i religije. Ta četiri aspekta kulture zorno su prikazivali i objašnjavali slikom četverostrane piramide čije se pobočne strane, odvojene u svojoj bazi, spajaju na vrhu u jednu transcendentnu točku. Dakle, znanost, umjetnost, religija i politika trebaju težiti istom općekulturnom cilju. Nijedan od ovih aspekata nije bio u sukobu s bilo kojim drugim, već su bili međusobno usklađeni. Time se nije kočio napredak pojedinih ljudskih djelatnosti, već se, naprotiv, poticao i omogućavao procvat ove drevne civilizacije. O tome svjedoče mnoga veličanstvena djela egipatske kulture.